do ostatka
Look at other dictionaries:
do ostatka — {{/stl 13}}{{stl 8}}przysł. {{/stl 8}}{{stl 7}} do końca; do ostatniej chwili : {{/stl 7}}{{stl 10}}Zawodnik walczył do ostatka. Wierzył do ostatka w zwycięstwo. {{/stl 10}} … Langenscheidt Polski wyjaśnień
ostatek — m III, D. ostatektka, N. ostatektkiem; lm M. ostatektki 1. «to, co zostało; pozostałość, reszta» Zwożono z pola ostatki jęczmienia. Oddać komuś ostatek chleba, pieniędzy. ◊ Gonić ostatkiem (ostatkami) sił «być bardzo zmęczonym, bliskim krańcowego … Słownik języka polskiego
djèljivōst — ž 1. {{001f}}svojstvo onoga što je djeljivo 2. {{001f}}mat. cijeli broj a djeljiv je cijelim brojem b (bez ostatka) ako postoji cijeli broj c takav da vrijedi a = b{{tag1=0}}⋅{{/tag1}}c … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dìvīzor — m mat. broj kojim se dijeli; djelitelj, opr. dividend ∆ {{001f}}∼ prirodnog broja svaki prirodni broj kojim je taj broj djeljiv (bez ostatka) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dòkraja — pril. tako da ništa ne ostane, bez ostatka; sasvim, potpuno, posve … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nȅgo — vezn. 1. {{001f}}a. {{001f}}(s N) (u usporedbi poslije komparativa pridjeva i priloga i riječi koje traže komparativ) od (s G) [više ∼; više volim slatko ∼ slano; drugačiji ∼ i sl.] b. {{001f}}(iza negacije ili odrične rečenice) već, ali [nisam… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rȅći — (što) svrš. 〈prez. rȅčēm/rȅknēm, pril. pr. rèkāvši, imp. rèci, aor. rèkoh (2. i 3. l. jd rȅče), pril. sad. rȅkūći, prid. rad. rȅkao, prid. trp. rèčen〉 1. {{001f}}govorom ili riječju izložiti, izraziti se riječima, usmeno ili pismeno;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sȁv — (svȁ ž, svȅ sr) prid. zam. 〈G svèga, A svèga/sȁv (za neživo), D svèmu, L svȅm/svèmu, I svîm/svíme〉 1. {{001f}}koji je bez iznimke [∼ svijet; svi ljudi; sve plemstvo] {{c=1}}= {{001f}}{{ref}}cjelokupan, sveukupan {{/ref}}2. {{001f}}cio, čitav… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
smȁzati — (što) svrš. 〈prez. smȁžēm, pril. pr. āvši, prid. trp. smȁzān〉 razg. fam. pojesti sa slašću bez ostatka … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
svȅ — označava 1. {{001f}}zam. 〈G svèga, D L svèmu, I svîm〉 a. {{001f}}potpuno obuhvaćanje svih dijelova cjeline, pojedinosti ili cjeline bez ostatka [uzimam ∼] b. {{001f}}(u raznim kontekstima) pejor. u zn. svi (ovi) ljudi koje vidimo, o kojima… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
